Osnovna škola Petra Hektorovića Stari Grad

Povijest  školstva u Starom Gradu

Škola 1909. ili 1910.

Počeci školstva

Prve vijesti o školovanju djece u Starom Gradu nalazimo tek za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji. Tada je za učitelja početne škole (maestro elementare) od francuskih vlasti bio imenovan dominikanac op Hijacint Stalio iz Staroga Grada. Škola je okupljala đake ne samo iz Staroga Grada nego i šire okolice. Važna prekretnica za školstvo Staroga Grada dogodila se u prvoj četvrtini 19. stoljeća, kada je za školskog izvjestitelja u Zadru imenovan Starograđanin pater Juraj Toma Plančić. Njegovim svesrdnim zauzimanjem bila je 4. prosinca 1828. godine otvorena pučka škola. S tim događajem počinje i povijest školstva u Starom Gradu. Nova se škola nazivala «niža početna škola» (scuola elementare minore). Ova škola brojila je 100 učenika. Novim školskim zakonom iz 1870. godine osnovna škola je bila podijeljena na šest razreda.

Ovdje treba spomenuti još jednu godinu važnu za povijest školstva u Starom Gradu. A to je 1869. godina kada je bila otvorena ženska pučka škola. Biskupski konzistorij, koji je još uvijek vladao školstvom, dobio je dozvolu pokrajinske vlade za utemeljenjem nove škole, te je ista svečano otvorena 1. travnja 1869. godine.

Do 1870. godine jedini jezik kojim se govorilo u školi bio je talijanski. Bilo je pokušaja da se uz talijanski jezik, kao drugi nastavni jezik uvede i hrvatski ali potpuno bezuspješno.

1880. godine hrvatski jezik uveden kao službeni u školu. Uspjeh je to veći kad znamo da je naša općina pala u narodnjačke ruke tek sedam godina kasnije, 1887. Očito je borba za hrvatski književni jezik kao službeni u školi, označio navještaj ponarođenja starogradske općine, koja je bila do tada čvrsto u rukama autonomaša.

Prosperitet koji je u drugoj polovici 19. stoljeća uživao grad na račun konjukture brodarstva, vinogradarstva i soljenja ribe osjetio se i u obližnjim selima. Tako je u Dolu, selu pokraj Staroga Grada koje je tada brojalo oko tisuću stanovnika, otvorena 1878. godine škola.

Muška i Ženska pučka škola

    Od gradnje nove školske zgrade do njenog paljenja

Pošto je krajem 19. stoljeća Stari Grad doživio svoj vrhunac u gospodarstvu i porastu broja stanovnika, javljala se misao da se ide u gradnju nove školske zgrade. 1906. godine počelo se sa gradnjom nove školske zgrade, tamo gdje se danas nalazi. Zgrada je bila dovršena početkom 1908. godine. Najsvečaniji trenutak dogodio se 20. travnja 1908. godine kada je uz prisustvo općinskih vlasti, starogradskog puka i svih institucija u gradu, načelnik Dinko Biankini prigodnim govorom otvorio zgradu i predao je na upravu učiteljima i učenicima.

Kraj rata i proglašenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba, 29. listopada 1918. godine, na otoku Hvaru bili su u znaku talijanske okupacije, koji su odmah nametali talijanštinu. Takva politika osjetila se i prema školi. U istoj zgradi zvanoj «Lega nationale» bila je 1919. godine otvorena talijanska škola. Takva politika Talijanima nije uspjela jer su u svoju školu uspjeli privući svega dvadesetak učenika od njih 400. Tako da su Talijani ubrzo bili prisiljeni djecu premjestiti u zgradu pučke škole. Tek je Rapallskim ugovorom 1920. otok Hvar pripao Kraljevini SHS.

Nova država donijela je i mnoge novine u školstvu. 1921. godine otvara se Građanska škola. 1924. godine učionice ženske pučke škole određene su za Građansku školu, dok se ženska pučka škola spaja s muškom pučkom školom. Time je ženska pučka škola lišena svoje samostalnosti i gasi se nakon punih 55 godina svoga rada. U selu Rudine pokraj Staroga Grada otvara se posebna škola, a u Selcima pomoćna, u školskoj godini 1923.-1924.

Talijansko paljenje škole i njena selidba na nekoliko lokacija

Škola je nastavila s redovnim aktivnostima i jednakim intenzitetom rada sve do Drugog svjetskog rata, kada se našla u vrtlogu zbivanja koji je bio koban kako za svijet tako i za naš grad. 10. travnja 1941. godine proglašena je NDH, da bi već 25. travnja u grad došli Talijani.  Talijani su se u kolovozu 1943. godine povukli iz Staroga Grada u Hvar. Međutim jedan njihov ratni brod je 1. rujna uplovio u luku, te su u popodnevnim satima prilikom povlačenja zapalili školu. Izgorjela je škola, kompletan inventar i arhiva. Talijansku vlast je nakon nekog vremena zamijenila Njemačka, koja se pokazala još gorom od prethodne, tako da je krajem prosinca 1943. godine sa Hvara krenuo zbjeg za El Shatt. O redovnoj školskoj nastavi u ovom ratnom vihoru ne možemo ni govoriti.

Po oslobođenju otoka od njemačke okupacije, ovdašnje vlasti otvaraju osnovnu školu u palači Biankini 6. lipnja 1944. godine. Školske godine 1947./48. škola je premještena u nekadašnju talijansku školu «Lega nationale», gdje je od 13. rujna 1948. godine prema novom zakonu organizirana sedmogodišnja škola. U ovoj zgradi će od 1951. godine djelovati kao osmogodišnja škola dok konačno nije prešla u novo obnovljenu zgradu na Priko 1968.  Istovremeno, bilježi se depopulacija stanovnika okolnih sela, tako da je škola u Rudini zatvorena 1956., ukinuta je škola u Selcima 1959., dok je ona u Dolu zatvorena 1965. godine. Sva djeca iz okolnih sela dolaze u školu u Stari Grad, jedino što je u Dolu i dalje djelovalo odjeljenje sa prva četiri razreda. S obzirom da je to vrijeme kada se bilježi povećanje broja stanovnika u Starom Gradu, škola je 1960./61. brojala 342 učenika, javlja se potreba za obnovom škole koja je zapaljena 1943. godine.

Zapaljena škola 1943. godine

Od obnove školske zgrade do danas

Tada u gradu traju polemike koje su 22. lipnja 1967. godine rezultirale anketom koja je provedena među građanima. Sukladno rezultatima ankete, 1. rujna 1967. započeli su radovi na školi koji su potrajali nešto više od godinu dana. Svečano otvorenje obnovljene školske zgrade obavljeno je 29. studenog 1968. godine. Zgradu je otvorio njezin tadašnji direktor i inicijator obnove školske zgrade Vinko Pakušić.

Nova školska zgrada bila je za ono vrijeme jako dobro opremljena pedagoškim sredstvima i pomagalima, što je rezultiralo i izvanrednim rezultatima. Tako da se 1971. uvodi kabinetski tip nastave. Škola je imala jako dobru suradnju s ostalim školama u zemlji i inozemstvu. Tako da je organizirano gostovanje učenika i nastavnika u Nizozemsku 1986., te Pragu 1988. godine.

U suverenoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj škola mijenja naziv koji nosi i dan danas, Osnovna škola Petra Hektorovića Stari Grad od 1992. godine. Školu je u rujnu 2005. posjetio veleposlanik Japana Kaname Ikeda sa svojim tajnikom prilikom završenih radova na centralnom grijanju što je financirala japanska vlada. Danas se u školi ponovno uvela kabinetska nastava, školska zgrada je u potpunosti opremljena i uređena te postiže izvanredne rezultate na otočnom, županijskom i državnom natjecanju.