Jedan jadan ulični mačak, koji je pronašao utočište pred kišom na pragu Osnovne škole Petra Hektorovića u Starom Gradu, uspio je dirnuti srca djece i osoblja škole, a njegova priča dobila je sretan završetak. Točnije, dva sretna završetka. Mačak, kojeg su djeca nazvala Azriel, postao je pravi školski ljubimac, no njegovo putovanje imalo je neočekivani obrat.

Sve je počelo jednog hladnog i kišnog jutra, kada je Dragutin, tada učenik šestog razreda, trčeći prema školi ugledao mokrog žutog mačka na školskom pragu. Umjesto da ga potjera, dječak mu je tiho šapnuo: "Nemoj nikud ići. Ostani tu dok ne prestane kiša." Taj je trenutak stvorio neraskidivu vezu između dječaka i mačka. Cijeli dan, pa i noć, Dragutin nije mogao prestati misliti na mačka, brinući se o tome je li gladan i usamljen.

Sutradan, u dogovoru s prijateljima, odlučio je nešto poduzeti. Zajedno su osmislili plan izrade kućice za mačka i postavili kasicu za skupljanje novca za hranu. U realizaciji plana pomogao im je cijeli školski kolektiv – domar Ivan Vranjican, podvornice Lidija Aleši, Marika Matešić i Meri Pavičić, ravnateljica Linda Kuničić te mnogi učitelji i učiteljice, svi veliki ljubitelji životinja. Kućica je ubrzo bila gotova, a u kasici se skupilo dovoljno novca za hranu i veterinarski pregled. Azriel je postao prava školska maskota.

No, ova priča tu ne završava. Kada je ljeto stiglo, Azriel je pronašao privremeni dom kod susjede Sanje, ali se ubrzo pokazalo da Azriel nije običan ulični mačak. Nakon što ga je boljela šapica, Sanja ga je odnijela veterinaru, a rentgenski pregled otkrio je čip. Istražujući dalje, veterinar je došao do vlasnika iz Hvara, koji su se šokirali saznanjem da je njihov mačak, zapravo imena Cezar, živ.

Obitelj iz Hvara mislila je da je Cezar nestao u listopadu prošle godine i smatrali su da se dogodila najgora moguća sudbina – mislili su da je otrovan ili odnesen. Ispostavilo se da je Cezar proveo gotovo godinu dana u Starom Gradu, gdje je bio voljen i njegovan. Vlasnici su odmah došli po njega, a dirljiv susret završio je suzama radosnicama, kako kod obitelji, tako i kod teta Sanje i školskog kolektiva. Azriel, odnosno Cezar, vratio se svojoj obitelji, no uspomena na njega ostat će zauvijek u srcima svih koji su ga upoznali u školi.