Osnovna škola Petra Hektorovića Stari Grad

Put osnivanja naše školske zadruge ROKEL bio je uistinu dug, a usudili bi se reći i povremeno trnovit budući da smo nakon svakog poduzetog koraka - na putu do drugog nailazili na poteškoće različitog karaktera. Kako to u životu često biva, dogodilo se da smo ju osnovali i realizirali u najčudnije doba povijesti čovječanstva u posljednjih stotinu godina kada su nam druženja i kretanja bila svedena na minimum, uz pridržavanje hrpe mjera kako bi zaštitili i sebe i svoje bližnje - u doba pandemije Corona virusa! Nikad kraja iznenađenjima nad pozitivnim apsurdima življenja i djelovanja.

Sljedeće poglavlje ove priče posveti ćemo udruzi i ljudima koji su iznenada, tiho i s maskama na licima ušli u školu i trgnuli nas iz letargije i faze na kojoj smo stali sa svojom zadrugom. Bili su to predstavnici JU RERA S.D. udruge temeljem čijeg smo javnog poziva "upali" među pet osnovnih i srednjih škola u Splitsko dalmatinskoj županiji kojima je dodijeljen vaučer za uspostavu inovativnog prehrambenog proizvoda. Tako smo postali članom "MD.net Mediterranean diet- When Brand Meets People" projekta.

I tako je krenulo. Kroz niz team building druženja u našem Ageru, posjeta školskoj zadruzi u Dalju koja je jedna od najproduktivnijih u Hrvatskoj, pet radionica osmišljavanja proizvoda, ambalaže, plasiranja, izračunavanja energetskih vrijednosti materijala, donijeli smo konačnu odluku. Vratili smo se našim starogrojskim paprenjocima na novi način, zadrugarski, dječji.

Da se razumijemo: ova odluka nije bila donesena ishitreno, linijom manjeg otpora (linija manjeg otpora u proizvodnji paprenjaka ne postoji, nije to tek običan kolač), NE, stvarno smo razmišljali i razmišljali, isprobavali, kombinirali, računali, svašta smo pokušavali! Najprije smo cijedili limune, naranče, mandarine i pravili sok. Od ostatke pulpe sa određenom količinom svježeg voća radili smo tri tipa marmelade, s različitom količinom šećera i začina. Od kore smo sušili arancine. Zatim smo mljeli suhe smokve, masi dodavali koru od agruma, formirali praline i valjali ih u brašno od rogača...

Na kraju smo se ipak odlučili za naše parenjoke. Odlučili smo ih plasirati u novom, školskom duhu pa smo smislili KOLAČIĆE RASPOLOŽENJA, paprenjoke u tipu Orea - U DVOJE JE BOLJE i jednu verziju ostavili smo s duhom klasike - OD PETRA S LJUBAVLJU.

,

U međuvremenu je stigao i vaučer uz pomoć kojeg smo kupili sve što nam treba za proizvodnju paprenjaka: štednjak, košnice i pčelarska odijela za učenike, staklenik za šafran, dehidrator, fižider, puno malih aparata za kuhinju - uključujući i onu u područnoj školi u Dolu, a dobili smo na korištenje i dio zemlje u zoni Kotlorovac.

Pred adventska događanja, sasvim ravnopravno, prezentirali smo se i na Gastroadventu u Splitu, skupa s ostale četiri srednje ugostiteljske škole iz projekta. Nedugo zatim, početkom ove nove godine stigla je i potvrda da je naša zadruga ROKEL prihvaćena od strane Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva i uskoro će biti uvrštena u registar.

Na kraju, jedno veliko HVALA ljudima iz RERE, posebno Michaelu Freeru i Ani Buličić Krespi, na uloženom trudu tijekom radionica, gospođi Nili Nižić koja nam je ustupila zemljište za rad, voditeljici zadruge, učiteljici Maji Božiković, vjeroučiteljici Mariji Bogdan koja nas je uvela u čudesni tradicionalni svijet paprenjoka, svim učiteljima i svim učenicima koji su sudjelovali u proizvodnji, dizajniranju pakiranja, pakiranju i distribuciji našeg proizvoda!

Nadamo se da će nam mjere dopustiti da se do kraja godine uspijemo sastajati u većem broju kako bi pojačali proizvodnju i posvetili se izradi drugih artikala kojim se imamo namjeru predstavljati našem gradu, a možda i malo dalje od toga.